U Opustjelom raju Matute maestralno portretira odrastanje djevojčice izuzetne imaginacije u osvit rata u razorenoj madridskoj buržoaskoj obitelji. Usamljenoj i nesigurnoj Adriani jedino su utočište dadilja i posluga. Ona stvara vlastiti svijet u koji pristup ima samo Gavrila, ruski dječak iz susjedstva: svijet je to čudesnog blještavila, odsjaja i jezika, u kojem čarobno postaje realno, nezamislivo moguće. Adrianino bolno sazrijevanje prikazano je kroz njezina sjećanja u poznim godinama kada "očekuje da će reći zbogom svemu što je okružuje". U sutonu života, ona se prisjeća svega onoga što odrastanjem napuštamo. I što više postajemo dijelom svijeta odraslih ili "Divova", sve bismo više voljeli da djetinjstvo traje zauvijek jer "možda je djetinjstvo duže od života".
Kao novo
