Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu jedno je od temeljnih djela hrvatske etnologije. Antun Radić u njemu iznosi promišljen i sustavan pristup proučavanju svakodnevice, običaja i tradicijske kulture južnoslavenskih krajeva. Djelo je zamišljeno kao pouzdan naputak suradnicima koji na terenu prikupljaju podatke o narodnom životu.
U dvanaest poglavlja obrađuju se različita područja materijalne i duhovne kulture, od sela, kuće i gospodarstva do vjerovanja, običaja, govora i usmenoga stvaralaštva. Posebna se pozornost posvećuje vjernom bilježenju kazivanja i lokalnih izraza, bez uljepšavanja ili nametanja tuđih tumačenja. Radićeva metodološka jasnoća i nastojanje da se život zajednice sagleda cjelovito učinili su ovu Osnovu važnim polazištem za etnološka i folkloristička istraživanja.