U ovom slojevitom, dijelom autobiografskom romanu - “inicijacijskoj feeriji”- svojevrsnom delezovski obojenom unutarnjem monologu ili poetičnim fragmentarnim dnevničkim zapisima, Isabelle Wéry se, inventivno žonglirajući različitim jezičnim inkarnacijama i idiomima, nesputano vrludajući između realnosti i fantazije, bavi pitanjima identiteta, ponajviše spolnog/rodnog, potragom za “pravom” ljubavlju i idealnim partnerom, metamorfozama erosa i protejskom naravi intimnih odnosa te, tijekom života neizbježnom, dekonstrukcijom romantičnih klišeja.
Kao novo
