Zdravstveni problemi naše populacije, nove mogućnosti liječenja i znatno bolji tehnološki pristupi u dijagnostici i liječenju bolesti uha, nosa, grla i kirurgiji glave i vrata nametnuli su potrebu da se, nakon više od deset godina, napiše nov udžbenik iz otorinolaringologije. Njegovo osmišljavanje i pisanje i u tekstualnom i u slikovnom dijelu moralo je nužno uzeti u obzir znanstvena i tehnološka dostignuća kako u našoj kliničkoj disciplini, otorinolaringologiji, tako i u novim pristupima i zahtjevima dodiplomske nastave.