Roman prema kojem su braća Coen snimili istoimeni Oscarom višestruko nagrađeni film.
Cormaca McCarthyja gotovo da i nije potrebno predstavljati hrvatskom čitatelju. No to sa sigurnošću, iako je riječ o jednom od najznačajnijih američkih prozaika druge polovine dvadesetog i prvog desetljeća tekućeg stoljeća, možemo ustvrditi tek nakon, nimalo specifično za naše kulturno podneblje, svjetskog uspjeha ekranizacije njegova romanesknog bestselera Ovo nije zemlja za starce braće Coen. Film je pokupio četiri Oscara, uključujući one za najbolji film, najbolju režiju i najbolju sporednu mušku ulogu (izvrsni Javier Bardem), te je možda najbolja preporuka ovom mračnom trileru smještenom na američko -meksičku granicu 1980. godine – upravo činjenica da još za nekoliko kopalja bolje funkcionira u svojem izvornom mediju – McCarthyjevoj vrhunskoj, maksimalno dinamičnoj, dokumentarno vjernoj i istovremeno minuciozno cizeliranoj prozi.
U narativnu matricu koja je baštinila mnogo kako od vesterna tako i od romana ceste upakirana je arhetipska priča o dobru i zlu, dekadenciji i njenim moralnim konzekvencama. No jedna od poenti ove izgubljene zemlje jest da je za moraliziranje sposoban, prema onoj narodnoj pričat će tko preživi, zaista samo onaj tko uspije dovoljno dugo sačuvati glavu na ramenima. A ti su, u McCharthyevom makabričnom svijetu u kojem si čovjek ne može priuštiti neprijatelje – zaista rijetki.
Vrlo dobro
