Ožiljci života fini su ekvilibrij unutarnjeg i vanjskog svijeta, javnog i intimnog, društvenog i osobnog. Emotivnim pričama, koje su dijelom i autobiografske, Veljko Đorđević u ovoj knjizi majstorski povezuje sve te svjetove i oblike naših postojanja prisjećajući se, među ostalim, bezbrižnog djetinjstva i odrastanja jedne cijele poslijeratne generacije, svojih prijatelja i kolega, ljudi koje je susretao tijekom života. Pažljivo osluškujući i promatrajući svijet oko sebe, bilježi kroniku svoga vremena, ratnih zbivanja i sudbina ljudi iščupanih iz svakodnevice, kojima je oteta mladost i oduzeta ljepota življenja, ljudi od kojih je kapitalizam uzeo svoj danak.
Ovo je hommage svim ljudima koji su stvarali, voljeli i patili tragajući za smislom života. Da je kojim slučajem Veljko Đorđević postao redatelj – o čemu je maštao kao gimnazijalac, a ne psihijatar, ovo bi bio moćan psihološki film o ljudskosti, ljubavi, boli i ožiljcima koje svi nosimo u sebi.
Vrlo dobro
