U mračnoj distopijskoj budućnosti petnaestogodišnji Alex predvodi bandu mladih koja noću hara ulicama, čineći nasilje dijelom svakodnevice. Njegova sklonost glazbi, osobito klasičnoj, stoji u oštrom kontrastu s brutalnošću njegovih postupaka. Nakon što bude uhvaćen, prihvaća mogućnost liječenja koje bi ga trebalo osloboditi nasilnih nagona, no pritom se otvara pitanje cijene takve promjene.
Burgessov roman istodobno je satira, antiutopija i provokativna studija ljudske naravi. Posebnu atmosferu stvara izmišljeni ulični žargon, mješavina engleskih i slavenskih elemenata, kojim Alex pripovijeda svoju priču. Kroz sukob pojedinca i društva djelo propituje slobodnu volju, odgovornost, državnu kontrolu te granicu između dobrovoljnoga morala i nametnute poslušnosti.