Vuksanović svoje hrabro dnevničko bilježenje započinje u trenutku zahuktavanja sukoba na prostoru Sarajeva u travnju 1992. godine, kada je bio ujedno i pozvan na suradnju sa Srpskim informativno–televizijskim centrom na Palama. Posrednim se odbijanjem ponude osuđuje na izolaciju, prezir male paljanske zajednice, učestale provokacije i izloženost trajnim životnim opasnostima. No, Vuksanović ne precjenjuje vlastitu situaciju svjestan težine življenja u Sarajevu, već, ponukan zdravim razumom i elementarnom ljudskošću, želi osobnim primjerom suprotstaviti alternativu jednoumlju. Ali mu, s obzirom na okolnosti, preostaje tek u ime budućnosti dokumentirati neučinkovite napore tihe kritike režima i kroz osobno iskustvo predstaviti poremećenu paljansku svakodnevicu kojom je začet sarajevski pakao. (Glas Slavonije, Osijek, 8. 8. 1996.)
Vrlo dobro
