Parapsihologija je u Hrvatskoj uglavnom na lošem glasu. Ništa neobično, s obzirom na prilike u javnom prostoru koji je napučen slikovitim društvom domaćih i uvezenih vidovnjaka, gatara i medija, brzopletih dijagnostičara i tobožnjih iscjelitelja. Društvo je šaroliko, puno vještih ili manje vještih varalica. No, kakvo god bilo, štetno je da se zbog njega radikalno niječe postojanje parapsiholoških fenomena.
Neobične pojave, primjerice vidovitost, telepatija ili sporazumijevanje bez pomoći uobičajenih osjetila, prekognicija ili saznavanje budućih događaja, psihokineza ili sposobnost da se snagom volje pomiču predmeti, nedvojbeno su utvrđene, a u nekim slučajevima i eksperimentalno dokazane činjenice. Istražuje ih znanstvenom metodologijom – parapsihologija.
Svestrano obrazovani svećenik dr. Miroslav Matijaca (1885-1963), koji je imao dozvolu crkvenih vlasti da prisustvuje spiritističkim seansama, i prim. dr. Bartul Matijaca (1937), psihijatar s dugogodišnjom praksom u bolnici Vrapče, razdvajaju u ovoj knjizi opsjenu od znanosti i nude čitatelju provjerena znanja o parapsihološkim pojavama. I nižu iznimno zanimljive, uglavnom nepoznate parapsihološke i spritističke slučajeve iz svijeta, ali i hrvatske sredine, koji uz stručna objašnjenja imaju i osobine dobre priče.
Knjiga otkriva i slabo poznatu, zapravo, dobro skrivanu činjenicu da je parapsihologija privukla i Sigmunda Freuda koji je o njoj napisao studiju. I koji je bio praznovjeran: bojao se brojeva 61 i 62!
Okultno i parapsihološko zanimalo je mnoge hrvatske književnike, o čemu se u knjizi također opsežno govori.
Vrlo dobro
