Pavao Vuk-Pavlović (1894-1976) spada u onaj niz filozofskih stvaratelja koji su svojim izvornim misaonim prinosom znatno obilježili hrvatsku filozofku pozornicu u 20. stoljeću. Na osobit način, višeslojno filozofsko djelo prepliće se s njegovim životnim stavovima i nazorima, očitovanim u burnim zbivanjima i previranjima stoljeća kojega je svjedok, od prve do druge svjetske ratne kataklizme, međuratnog i poslijeratnog razdoblja. Izložen u osebujnom stilu filozofski opus zahvaća područja odgoja i filozofijske psihologije, središnji je dio posvećen spoznajnim i metafizičkim pitanjima, a posebice su tematizirana estetika, filozofija vrednota i religije, etika i politika te kulturnopovijesna i opća civilizacijska pitanja.
Vrlo dobro
