Perpetuum mobile Mihajla Velimirovića filozofsko-literarni je esej o čovjekovoj trajnoj zaokupljenosti idejom vječnog kretanja. Polazeći od nastojanja da se izgradi stroj koji bi radio bez vanjskog izvora energije, autor razmatra granice ljudskog znanja, stvaralačku maštu i želju da se nadvladaju prirodni zakoni.
Tehnička spekulacija u djelu se isprepliće s refleksijama o težnji prema savršenstvu i napretku. Tema perpetuuma mobile tako prerasta okvire mehanike i postaje simbol ljudske upornosti, radoznalosti i pokušaja da se pronađe konačno rješenje za naizgled nemoguće probleme. Knjiga povezuje znanstveni način razmišljanja s književnom i filozofskom obradom ideje.