Tročlana zbirka obuhvaća pjesničko djelo Branka Radičevića, jednog od najistaknutijih pjesnika srpskoga romantizma. Njegov stih oslanja se na živ govor, narodnu lirsku tradiciju i romantičarsku osjetljivost, a obilježavaju ga neposrednost, melodioznost i snažan osjećaj za ritam. U pjesmama se izmjenjuju ljubavni, rodoljubivi, pejzažni i refleksivni tonovi, uz motive mladosti, slobode, prirode i prolaznosti.
Radičevićev pjesnički izraz donosi radikalan odmak od klasicističke ukočenosti te poeziji pristupa otvoreno, vedro i emocionalno. Uz razigrane i pjevne stihove pojavljuju se ozbiljniji, elegični ugođaji, u kojima se osobna osjećajnost povezuje s iskustvom čežnje, bolesti i kratkoće života. Zbirka pruža cjelovit uvid u razvoj njegova pjesništva i mjesto koje zauzima u oblikovanju novije srpske književnosti.