Pesme sunca prva je knjiga Dučićevih sabranih pjesama i jedno od ključnih ostvarenja njegova zrelog pjesništva. Zbirka okuplja cikluse u kojima se priroda, svjetlost, more i krajolik pretvaraju u simbole unutarnjih stanja, prolaznosti i težnje prema skladu. Među prepoznatljivim motivima ističu se sjene na vodi, jadranski pejzaži i večernji ugođaji, obrađeni profinjenim, glazbenim stihom.
Dučićev izraz obilježavaju stroga forma, ritmička ujednačenost, jasna slika i suzdržana osjećajnost. Ljepota prizora u ovim pjesmama nije tek opisna: ona otvara prostor za razmišljanje o samoći, vremenu, snu i ljudskoj sudbini. Pesme sunca predstavljaju zaokruženu cjelinu i dobar uvid u pjesnikov parnasističko-simbolistički senzibilitet, u kojem se sklad jezika povezuje s melankoličnim doživljajem svijeta.