Pet stoljeća hrvatske književnosti (PSHK) najveći je nakladnički projekt ostvaren u povijesti hrvatske književnosti. Njegovo značenje bilo je i mnogo više od toga, jer je riječ o pothvatu koji je označio prekretnicu u odnosu prema vlastitoj književnoj baštini, književnim vrijednostima iz starije i novije književnosti i, naposljetku, pretpostavljao je i drukčiji odnos prema vlastitom jeziku. Naime, uz standardiziranu štokavštinu, bila su ravnopravno zastupljena djela pisana čakavštinom i kajkavštinom. Ediciju je potaknula Matica hrvatska uoči 120. godišnjice svoga osnutka, a sunakladnika je našla u Izdavačkom knjižarskom poduzeću Zora, na čijem je čelu bio Ivan Dončević, jedan od članova poslijeratnog povjerenstva za izbor nove uprave, koji je potom na izvanrednoj skupštini MH održanoj 15.VII.1945. bio izabran za glavnog tajnika. Iako se na toj dužnosti nije zadržao duže od godinu dana, ostao je trajno vezan uz Matičin rad.
Tekst Jelene Hekman preuzet s mrežne stranice Matice hrvatske (https://www.matica.hr/kolo/319/Pet%20stolje%C4%87a%20hrvatske%20knji%C5%BEevnosti/)
Biblioteku su grafički opremili suradnici Majstorske radionice Krste Hegedušića, a znak biblioteke i hrbat izradio je Željko Hegedušić.
Nekolicina knjiga nedostaje iz razloga što nikad nisu bile tiskane.
Vrlo dobro
