Knjiga poezije koju držite u ruci jedna je od onih, iznimno rijetkih, koje bi morale postati i kultne i "međaške", jer predstavlja nevjerojatno mladog (Split, 1984.), potpuno zrelog i autentičnog (vidi poeziju), plodnog i zahuktalog (160 str.!) autora, a bilo bi idealno pokaže li se da je i uvod u kakvu "novu generaciju". Marko Pogačar s lakoćom, s glavom u svemiru i nogama na zemlji, brije po globalnom gradu i selu, ležerno razgovara s historijskim, zaviruje u tamu školjke, o vječnom reflektira na jedini mogući način - kao svakodnevnom. Stranče, ti znaš da se naknadne reklamacije ne uvažavaju, ali svejedno, pročitaj ovu knjigu!
Kruno Lokotar
Vrlo dobro
