Šezdesete su godine prošloga stoljeća, hladnoratovsko razdoblje.
Šestogodišnje dijete, glavni lik romana, igrom slučaja odrasta u totalitarnoj istočnoeuropskoj državi.
Nakon što ga nasilno odvoje od (politički nepodobne) majke, dijete ostaje samo pa država brigu o njemu povjerava jednoj obitelji, koja mu nastoji pružiti dom.
Djeca u školi prema njemu su okrutna jer dijete je stranac i već se samim tim razlikuje od njih, a šikanira ga i rigidna državna vlast.
Kako bi se zaštitilo od bezumnih, suludih, sjetnih i neobičnih situacija s kojima se svakodnevno susreće u svojoj novoj sredini, dijete traži utočište u čudesnom svijetu vlastitih bajki, vitezova i vila, zmajeva i zmajoubojica, kraljica i svemirskih putnika, i svaku opasnost pretvara u avanturu, a neizvjesnost u nešto mu poznato i blisko…
"Pikule ciglene boje", dirljiv je i topao roman Karla Rühmanna, švicarskog književnika, rođenog na području nekadašnje Jugoslavije, a u sjajnom prijevodu Dalibora Jolera.
Iako se bavi teškom temom, Rühmann je svoju priču ispripovjedio duhovito i inteligentno, bez imalo patetike, a djetetov svijet prenio je na papir dojmljivim jezičnim slikama, živo opisujući snagu mašte koju ne mogu uništiti ničije prijetnje ni nasilje.
Pripovjedač majstorski izmjenjuje perspektivu djeteta i odrasle osobe, vjerodostojno i precizno oslikavajući vrijeme bezumlja i apsurda, koje mnogi od nas dobro pamte i s kojim se mogu poistovjetiti, pa ovaj roman možemo iščitavati i kao priču vlastita djetinjstva.
Vrlo dobro
