Saul Friedländer u ovoj dokumentarnoj studiji istražuje odnos pape Pija XII. prema nacističkoj Njemačkoj od njegova izbora 1939. do kraja razdoblja obuhvaćenog dostupnom ratnom građom. Knjiga se temelji na diplomatskim zapisima, službenoj korespondenciji i drugim povijesnim dokumentima, raspoređenima kronološki kako bi se pratili ključni događaji i odluke Vatikana tijekom Drugoga svjetskog rata.
U središtu su tri povezana pitanja: odnos Pija XII. prema Njemačkoj, strah Vatikana od širenja sovjetskog utjecaja te stav pape i crkvenih krugova prema progonu i uništavanju europskih Židova. Friedländer pritom razmatra motive vatikanske politike, njezine diplomatske obzire i granice javnog djelovanja, oslanjajući se ponajprije na izvorni dokumentarni materijal. Djelo je vrijedan prilog raspravi o odgovornosti, šutnji i političkom ponašanju Katoličke crkve u doba nacizma.