Pisma sinu Andriji Torkvatu 1836–1855 vrijedan su epistolarni zapis Ignjata Alojzija Brlića i svjedočanstvo o hrvatskom društvenom, kulturnom i političkom životu 19. stoljeća. U pismima upućenima sinu autor ne donosi samo roditeljske savjete, nego i osobna razmišljanja o jeziku, književnosti, javnom djelovanju i važnim suvremenicima, među kojima se spominju Ljudevit Gaj i Josip Juraj Strossmayer.
Korespondencija, vođena na latinskom, njemačkom i ilirskom jeziku, otkriva Brlićevu načitanost, istančan književni ukus i oštrinu zapažanja. Istodobno pruža neposredan uvid u obiteljske odnose, oblikovanje pogleda mladoga Andrije Torkvata te intelektualno ozračje hrvatskoga preporodnog doba. Knjiga je osobito zanimljiva čitateljima koje privlače memoarska i epistolarna građa, povijest hrvatske kulture i razvoj nacionalne svijesti.