Igra prijestolja 1-2
Sraz kraljeva 1-2
Gozba vrana 1-2
Oluja mačeva 1-3
Iako ga često uspoređuju s J. R. R. Tolkienom, Martinov je svijet mnogo mračniji i realniji od onoga u Gospodaru prstenova. U Martinovim Zapadnim Zemljama žive ljudi sa svim svojim vrlinama, manama, ambicijama, planovima, željama... Njegovi su zapleti majstorski vođeni, poput partije šaha u kojem i sâm toliko uživa. Jedan je kritičar napisao: »Martin je literarni derviš, opčinjen je složenim likovima i živahnim jezikom, iz njega, poput eksplozije, naviru divlje vizije kakve imaju samo najbolji pripovjedači na svijetu.« Premda se u romanima Georgea Martina pojavljuju zmajevi, vještci i hodajući mrtvaci, njegovo je pripovijedanje obilježeno realizmom. Martin nije nimalo milosrdan prema svojim likovima i često ih ubija jer, kako sam napominje, ima »određenu moralnu odgovornost« prikazati realnost rata. Kada ljude probodu mačem, oni umiru; kada se kraljevstva ne obaziru na dugove, pojavljuju se bankari. »U ratovima ljudi ginu, budu osakaćeni, a to nema nikakve veze s time koliko su dobri i koliko ih volimo«, rekao je jednom zgodom. George Martin zadivljuje ledenom hladnokrvnošću u opisu svijeta Zapadnih Zemalja, opasnoga mjesta kojim upravljaju ljudski hirovi. George R. R. Martin ima nadnaravnu darovitost za kazivanje priča, pa dok napredujete kroz ovu složenu priču, osjećate se kao da jašete na valu koji se brzinom munje udaljuje od obale, a voda postaje sve dublja, mračnija i zlokobnija. Bilo kako bilo, George R. R. Martin postigao je ono što je svakome piscu fantasyja najvažnije – iznenaditi čitatelja i učiniti ga ovisnikom o priči. U Martinovome svijetu nitko nije siguran, a pravda nije zajamčena. Na nju valja čekati, spora je, ali dostižna, pa su čitatelji ipak nagrađeni sretnim završetkom. No valja zapamtiti prvo pravilo za čitanje Martinova serijala – nikad se ne smijete opustiti.
Vrlo dobro
