Zbirka Pjesme partizanke 1942–1945 pripada ratnom i društveno angažiranom dijelu opusa Vladimira Nazora. U pjesmama nastalim u razdoblju Narodnooslobodilačke borbe osobno se iskustvo pjesnika povezuje s kolektivnim osjećajem stradanja, otpora i nade. Nazor pritom poseže za jasnim, zanosnim i ritmičnim izrazom, bliskim govoru, pjesmi i maršu.
U središtu zbirke nalaze se motivi borbe, slobode, domovine, naroda i zajedništva, ali i slike krajolika, povijesnoga pamćenja te ljudske žrtve. Stihovi se kreću od intimnijih i meditativnih tonova do izravno poticajnih pjesama, pri čemu se prepoznaju Nazorova sklonost snažnoj simbolici, retoričnosti i tradicionalnim pjesničkim oblicima. Knjiga je važna za razumijevanje književnosti hrvatskoga partizanskog razdoblja i pjesnikova ratnog stvaralaštva.