Prema čitanju Milana Rešetara i Josipa Hamma priredio Josip Vončina
Ranjinin zbornik, jedno od najvažnijih djela hrvatske renesansne književnosti obuhvaća više od 800 pjesama nekolicine autora koje su najvećim dijelom nastale pod utjecajem talijanskoga petrarkizma a posredno i trubadurskoga pjesništva.
Zapisavši pjesme svojih sugrađana, Dubrovčanin Nikša Ranjina u zbornik je uvrstio najviše radova Šiška Menčetića i Džore Držića, po jedan pjesnički sastavak Mavra Vetranovića i Marina Krstičevića te djela nama nepoznatih pjesnika. Osim što služi kao dokaz europske orijentacije i velikog umijeća naših ranih renesansnih pjesnika, Ranjinin zbornik važan je i po tome što unosi nove teme, nove književne vrste i stilsku različitost u hrvatsko pjesništvo. Matičino izdanje u kojemu se spretno spajaju filološki standardi s očekivanjima prosječnih čitatelja, opremljeno je rječnikom, izabranom bibliografijom te odličnim pogovorom priređivača.
Vrlo dobro
