Što eventualni čitatelj može očekivati, na što pomisliti kada pročita naslov Plodovi mora? Vjerojatno na bakanalije u konobama sa svim tim delicijama koje si je priuštio ili koje si tek namjerava priuštiti. Na sunce, more, nimfe. Bujaju njegove erotske fantazije dok ne otvori knjigu i pročita da je riječ o satiričkim aforizmima. Baca knjigu, baca anateme na autorsku barabu koja ga je naslovom htjela nasamariti. No ako, a ima i takvih slučajeva, odluči pročitati knjigu, što može očekivati? Autora koji surfa po valovima ironije, na nenapučenoj plaži, daleko od razuzdane gomile, mitova i svetinja, zabrinutog za svoj nacionalni identitet jer puši ko Turčin i pije ko Poljak, autora koji jugoslavensku dramu vidi kao tragediju u kojoj pogibaju gledatelji, autora koji kolege satiričare moli da ne uzbuđuju svećenike jer nismo djeca. I tako...dalje...
Poseban čar ovoj knjizi daje i predgovor Jaroslava Hašeka. Kojeg Jaroslava Hašeka? Pa pravog, pravcatog, švejkovitog Jaroslava. Pa kako to? Eh, kako...pročitaj.
Novo
