Poezija je duša, proza je tijelo. Poezija
je zrcalo duše. Vi čitate mene. Vi vidite,
možda, koju čudnovatu notu. Ali ja hoću,
da dadem, samoga sebe. To je i svrha
pjesmi. Nije ona zato tu, da bude izvještačena!
Ona mora biti od iskona prava.
Kao što je i čovjek. A ja hoću u prvom
redu, da budem čovjek. I to hoću
da budem, dobar čovjek. To ne ću
moći nikada postići. Ali ona glavna nit,
ona unutarnja težnja je tu. I to je dosta.
Jer,
Ein guter Mensch in seinem dunkeln Drange
Ist sich des rechten Weges wohl bewusst.
Zagreb, siječanj 1936
Vrlo dobro
