Glavna je teza Berardija da se financijski kapitalizam zasniva na autonomizaciji i dinamici novca, štoviše, na autonomizaciji vrijednosti proizvodnje nastale u fizičkoj interakciji stvari. Ulazak u doba semiosfere, koju je na najplastičniji način otvorio svojim djelom postmoderni teoretičar Jean Baudrillard, znači da se novi način legitimnosti i funkcioniranja globalnog kapitalizma razmješta u područje spekulativnog odnosa financijskih institucija i jezika kao semiološkog sustava.