Koji su pisci i spisateljice, djela, žanrovi, teme i poetike obilježili prve dvije dekade 21. stoljeća? Kako izgleda karta domaće suvremene proze i što ona govori o našoj književnosti i njezinim vrijednostima, a posredno i o našem Zeitgeistu? Na ta i slična pitanja odgovara ova izborom relevantna i sveobuhvatna, a pristupom otvorena i suvremena antologija. Mapirajući ovdašnji književni teren, njezina je priređivačica Jagna Pogačnik odbacila zastarjele kritičke alate, proširila perspektive i uvela nove metode kako bi vjernije zabilježila najsnažnije književne glasove kao signale novog književnog doba. Autobiografska fikcija, muške ispovijesti i ženski vesterni, transnacionalni identiteti i izmišljeni jezici. Nomadi, vještice i dezerteri. Dalmatinske prerije i mađarske ravnice, črna međimurska zemla i ličke šume. Odrastanje i starenje, ratovi i sjećanja, strahovi i smijeh. Mnogo je toga stalo u korice ove knjige i ona se, stoga, može čitati na više načina: kao antologija najbolje suvremene proze 2000. – 2020. godine, kao svojevrsni hipertekst o jednom vremenu i kao svjedočenje o (geo)poetičkoj širini ove književnosti.
Kao novo
