Pjesme Andréa Frénauda predstavljaju sedmu zbirku poezije ovog francuskog pjesnika (1907.–1993.), objavljenu 1964. godine u hrvatskom prijevodu, koja sadrži 183 pjesme u prozi. Prva i zadnja pjesma nemaju naslove, dok ostale nose specifične, a na stranicama se nalazi po jedna, dvije ili tri pjesme, stvarajući labirintske obrasce i podzemne napetosti tipične za Frénaudov opus. Njegova poezija odiše epskom i tragičnom dimenzijom, potaknuta težnjom za transcendencijom, no odbija lažne raje, dolaske i pomirenja, s posebnim naglaskom na raskošne oblike i potragu za smislom.
Vrlo dobro
