U svojoj čistoj, nepodnošljivoj lakoći, pravo književno čudo. Roman je napisan iz nesvakidašnje perspektive prvog lica množine, a u cijelosti se sastoji od distorziranih rečenica u prezentu, koje se oslanjaju na sugestivnost i atmosferičnost. U kućici na stablu skrivaju se sestre blizanke, čiji isprepleteni glasovi odjekuju cijelim tekstom. Dok se bezbrižnost djetinjstva u seoskoj idili urušava pred njihovim očima, sestre bijeg od nepodnošljivog traže u pričama o sretnijim danima. U njihovim se sjećanjima stapaju prošlost i sadašnjost, isprepliću se obiteljske anegdote i opisi stvarnih nestanaka njihovih prijatelja. Mjesto pokraj Jedenewa, u vrijeme kad nacisti preuzimaju vlast od Rusa, postaje mikrokozmos iskonskog pitanja stoljećima ukorijenjene mržnje.
Vrlo dobro
