Ova knjiga treba dati pregled nastanka, struktura i načina funkcioniranja triju sustava vlasti koji su uvijek izazivali poseban interes komparativneg nauka o vlasti kao područja političke znanosti. Knjiga ujedno omogućuje uvid u empirijske strukture moderne demokracije, budući da se bavi demokratskim sustavima vlasti.
Komparativni nauk o vlasti je poseban oblik usporedbe u političkoj znanosti. Posve općenito, u komparativnom nauku o vlasti riječ je o tome da se postave prava pitanja kako bi se otkrila bitna politička obilježja nekog društva. Komparativna politička znanost razmatra cjelinu društvenih odnosa ako oni određuju politiku. To područje političke znanosti često se označuje i kao usporedba sustava. Politički sustav opisuje komparativnu perspektivu koja jednako uključuje državu i društvo. U središtu je komparativneg nauka o vlasti država sa svojim institucijama, a u određivanju institucionalnog sklopa on se služi pojmom sustava vlasti. Komparativni nauk o vlasti ima, dakle, uži kut gledanja koji se jače tiče države, ne ignorirajući pritom, dakako, povezanost sustava vlasti s društvom. Izbori, interesne skupine, mediji i politički stavovi jednako su, primjerice, važni za politiku kao i zakonodavne i vladavinske institucije. No, te teme upućuju na društvene dimenzije politološke analize koje iziskuju specijalnije teorijsko i zanatsko predznanje i stoga su zahtjevnije od usporedbe institucija (usporediti pregledna djela: Berg-Schlosser i Muller-Rommel, 1997; Hartmann, 1995; Nasmacher, 1991). Naposljetku djelovanja, tj. pita se o ciljevima i metodama politike na različitim tematskim i političkim poljima (primjerice, unutarnje sigurnosti, socijalne politike, obrazovne politike, politike tržišta rada). To predmetno područje komparacije ne pretpostavlja samo temeljita znanja o političkim sustavima općenito, nego i o problemima s kojima se politika sučeljava. Za političke institucije, koje su u središtu ove knjige, udomaćio se viši pojam sustav vlasti. Riječ je ponajprije o onim institucijama koje omogućuju i kontroliraju vladanje, dakle o vladi, parlamentu i sudovima, te o strankama i savezima (Beyme, 1988, 50. i d.; Slammen, 1972).
Vrlo dobro
