... kao najuočljiviji bi se znamen čitave galerije Carevih likova moglo zato ukazati upravo izbjeglištvo, progonstvo u tijelu i jeziku, trajna ljudska izmještenost, i protjeranost u siv i hladan prostor nekih drugih ljudi i nekog drugog sebe. “Zbilja“ koja u ovim pričama progovara time se čini težom, ozbiljnijom i beznadnijom, a njezina snaga u tekstu - mnogo prije nego u sličnostima s ostatkom domaćeg “stvarnosnog“ zbora - počiva u osobitom, na dobar način izdvojenom i usamljenom umjetničkom rukopisu kojim se čitatelju predstavlja Damir Car.
Roman Simić
Vrlo dobro
