Gledan sa sigurne udaljenosti – bez obzira mjerimo li je kilometrima ili godinama – rat se doima kao bogato producirani pirotehnički spektakl. Josip Mlakić već godinama se trsi uvjeriti svoje čitatelje da ispred ili iza svake zaglušujuće detonacije i jezovitog bljeska stoji niskobudžetni kammerspiel, da svaki rat zapravo i nije ništa drugo doli zbroj tisuća vrlo komornih drama. Također, on vrlo dobro zna da konačnim polaganjem oružja i potpisivanjem iznuđenoga mira ni jedna vojna ne može prestati. Rat traje sve dok žive protagonisti i posljednjega kammerspiela, pa i dulje: dokle god živi uspomena na njih.
Nakon nagrađivanog romana ”Živi i mrtvi”, V.B.Z s ponosom predstavlja izbor iz Mlakićeva pripovjedačkog opusa. ”Ponoćno sivo” može se čitati i kao neka vrsta osjetilnoga vodiča kroz iskustvo rata, knjiga koja će vam otkriti do jučer nezamislive boje, mirise, okuse i zvukove. Premda na prvi pogled sudržan, odmjeren, pa čak i distanciran pripovjedač, Mlakić raspolaže uistinu rijetkim darom da već nakon prvih nekoliko redaka zarobi čitatelja i uroni ga u svoj svijet gotovo opipljive tjeskobe. Varate se ako mislite da iz Mlakićeva kozmosa možete izaći nakon što sklopite korice ove knjige. Njegovi demoni dovijeka će ostati podstanarima i u vašemu duhu.
Vrlo dobro
