Majstorica u stvaranju snažnih ženskih likova i crnohumornih situacija, Alina Bronsky u svom novom romanu oživljava cijeli jedan iščezli svijet. Duhovito, pametno i ganutljivo pripovijeda o selu koje više ne bi trebalo postojati – i priču o izvanrednoj ženi koja u poznoj dobi stvara vlastiti raj. Na malom broju stranica uspjela je ispričati pomalo bajkovitu, a istovremenu zapanjujuće aktualnu priču.
Ne obazirući se na upozorenja vlasti na visok stupanj radijacije u njezinom rodnom mjestu u blizini Černobila, baba Dunja vraća se kući. Zajedno sa šačicom starih ljudi, ta bivša pomoćna medicinska sestra usred zone smrti gradi novi život. U zdencima ima vode, katkad dođe i struja, a voće i povrće svi uzgajaju sami. Ptice su u Černovu glasnije nego igdje drugdje, pauci pletu čudne mreže, a i mrtvi znaju navratiti na čaj. Smrtno bolesni Petrov ljulja se u mreži i čita ljubavne pjesme, bračni par Gavrilov igra šah, mljekarica Marja flertuje sa stogodišnjakom Sidorovim, a baba Dunja piše pisma svojoj kćeri Irini, kirurginji u njemačkoj vojsci, i unuci Lauri koju nikad nije vidjela. Ali onda se u selu pojave stranci, i nova se prijetnja nadvije nad malu zajednicu i njihov uvrnuti raj.
Vrlo dobro
