Kroz roman Posljednji korak vodi nas pomalo rezignirani pripovjedač, u srednjim godinama, koji se od pretjeranih izazova i opasnosti života skriva u hladovini osrednje akademske karijere. I njegove poslovne i njegove osobne želje obilježene su neugodom i sramom, kako zbog (homo)seksualne orijentacije, tako i zbog nesigurnosti da u sebi razvije pisca. Također, osjećajući sve veću odbojnost prema nepravednoj i licemjernoj književnoj zajednici, lomi se između otpora i pripadanja literarnim krugovima. Ipak, postupno, on zaključuje da su uspjeh i sreća samo obmane za naivne. Među ostalim i zbog toga jer društvo ne nagrađuje niti ne potiče strast ili talent, već njeguje i štiti konformizam te praznu ambiciju. Biti uspješan u takvome svijetu ustvari znači svoju suprotnost, drži pripovjedač, dok promatra koji sve koraci vode prema onom posljednjem.
Vrlo dobro
