Roman Posljednji Nenadić prikazuje sudbinu hrvatskoga intelektualca suočenog s oskudnim materijalnim, društvenim i kulturnim prilikama. U središtu je pojedinac čije se težnje, obrazovanje i moralna načela sudaraju sa stvarnošću sredine koja mu ne pruža dovoljno prostora za ostvarenje.
Andrija Kovačević pritom otvara pitanja položaja obrazovanoga čovjeka, društvene odgovornosti i odnosa između osobnih ideala i svakodnevnoga života. Djelo pripada prozi koja književnu priču povezuje s društvenim promišljanjem te donosi sliku hrvatskih prilika svoga vremena, s naglaskom na unutarnje dvojbe i postupno suočavanje junaka s granicama vlastitih mogućnosti.