Društvene klase, ponajprije radništvo, koje su stvorile kritičnu političku masu potrebnu za nastanak zapadne demokracije, sada su na zalazu. U usponu je globalni kapital, potpuno pušten s lanca na neoliberalno brštenje po svijetu, okrupnjen fizički u multinacionalke, a financijski u umreženo svjetsko tržište novca. Maksimiziranje vrijednosti dionica je alfa i omega postojanja. Istodobno, u središnjicama političkih stranaka nastale su političke elite, više posvećene sebi i svojim vezama s krupnim kapitalom negoli ispunjavanju političkog programa koji se tiče običnih ljudi, birača. Oni, to "biračko tijelo", političkoj eliti zapravo i ne treba, samo joj smeta, osim u onom jednom jedinom danu svake četvrte godine.
Takav politički sustav autor naziva postdemokracija.
Politička se scena po nekim obilježjima sada vraća u svijet s početka 20. stoljeća, kad je politika bila igra samo za elite. Ipak, Crouch napominje da postignuća demokracije i dalje ostaju istaknute vrijednosti civilizacije, koje nas moraju stalno podsjećati na potrebu za politički angažiranom javnošću.
Vrlo dobro
