Umjetnost ne poznaje prirodne granice, ni geografske, niti vremenske. Njena se izvorišta, njeno postojanje i širenje isprepliću s onima ljudskih društava. Tijekom vremena, izmičući normi bila je sve više dominantna. Sve su više rasle njena važnost i samostalnost, te njime i njeno značenje unutar kultura, kod vjerskih predstavnika i središta moći, a istodobno se povećavao, katkada do krajnosti, njen utjecaj na trgovačke razmjene. Te pojave, premda raznolike, promjenjive i teško zadržive u sve propusnijim granicama, ipak pronalaze svoj zajednički nazivnik u simbolici oblika i znakova.
Dobro
