Milorad Medini u ovom djelu donosi pregled hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku tijekom XVI. stoljeća, razdoblja obilježenog humanizmom, renesansom i snažnim kulturnim vezama s talijanskim prostorom. Književne pojave promatra u širem povijesnom i kulturnom kontekstu, nastojeći prikazati razvoj književnog života, njegova središta i glavne predstavnike.
Posebna je pozornost posvećena dubrovačkoj i dalmatinskoj književnosti, njezinim žanrovima, temama i autorima, uz raspravu o djelima koja su oblikovala hrvatsku renesansnu književnost. Knjiga je vrijedan prilog proučavanju starije hrvatske književnosti i svjedoči o nastojanju da se njezina povijest sagleda sustavno, na temelju književnih, povijesnih i kulturnih okolnosti.