Roman Povratak Filipa Latinovića, autora Miroslava Krleže, objavljen 1932. godine, smatra se prvim cjelovitim modernim romanom u hrvatskoj književnosti. Radnja se odvija u razdoblju između 1920. i 1930. godine, fokusirajući se na povratak slikara Filipa Latinovića u rodni Kaptol nakon 23 godine izbivanja. Filipov povratak izaziva snažne emocionalne reakcije i budi uspavanu životnu energiju, ali također otkriva duboke unutarnje konflikte i krizu identiteta. On se suočava s kompleksnim odnosom prema svojoj majci Regini, koja mu nikada nije otkrila identitet oca, te se osjeća otuđeno od svoje domovine i obitelji.
U romanu se prepliću teme umjetnosti i identiteta, pri čemu su neki dijelovi pisani kao eseji o slikarstvu. Krležina narativna tehnika koristi asocijacije i retrospektivu, stvarajući složenu strukturu bez klasične kompozicije. Filip Latinović pokušava istražiti svoj odnos prema zavičaju i kulturi, što je ključno za njegovo samorazumijevanje i umjetnički izraz. Njegov susret s panonskim seljakom Jožom Podravcem dodatno naglašava njegovu duhovnu udaljenost od domaće sredine, pokazujući koliko se promijenio tijekom godina provedenih u inozemstvu.
Vrlo dobro
