Roman Prah i pepeo Ljube Jandrića, objavljen 1971. godine, poetsko je djelo koje tematizira sušu i teške životne uvjete seljačkog života. Kroz svoj poetski stil, roman donosi prikaz patnji i teškoća ljudi u ruralnim sredinama, kroz prizmu neminovnosti smrti i prolaznosti, simbolizirane putem motiva praha i pepela. Djelo ističe filozofske i materijalističke aspekte egzistencije, stvarajući duboku refleksiju o životu i smrti u kontekstu bosanske seoske stvarnosti.