"Socio-psihologijske svaštice iz kulture svakidašnjice" Igor Mandić je izgovarao u radijski eter - tjednim ritmom od listopada 2012. godine do rujna 2013.
IO, IO, PAPAPAI... mantra je koju Mandić provlači kroz kukulele eseja napisanih između ustajanja i odustajanja tako pamteći, štujući genij Tina Ujevića koji je onako hrvatsko-kozmički (poglavito danas to je poglavnito nenarodno) još tridesetih godina dvadesetog stoljeća napisao: Ne boj se, nisi sam! Ima ih drugih nego ti... I neka ti baš ti drugi nego ti... ti drugi koji su zavičaj, čitatelju, budu pred očima dok prebireš po praskozornim svašticama njegove malenkosti za koju odgovorno tvrdim da bez nje(ga) ne bi bilo ni hrvatske ni jugoslavenske ni srednjeeuropske književnosti onakve kakva je (bila) bez obzira koja od njih u kojem vremenu zna(la) da sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti i da se svi ponavljamo, i veliki i čisti čak i ako se sve opet nepozvano na nas vrati, i ako se ponovi naša krv, i poraz svih u klanju... opet će to biti samo jedna historija duša...
A to da se svi ljudi na svijetu i bez zamaha leptirova krila negdje tamo na dvadeset i nekom katu u neko jutarnje nedoba mogu neizravno poznavati... tome svjedoči i ova zbirka riječi koja seje, iz jutarnjeg zraka Zagreba, na neko dulje vrijeme preselila između mekih korica knjige!
Vrlo dobro
