Praznine su roman Roberta Marića oblikovan kao psihoterapijski dnevnik čovjeka koji pokušava razumjeti vlastitu egzistencijalnu krizu. Pripovjedač bez uljepšavanja bilježi svakodnevicu, unutarnje lomove i susret s društvom koje se i samo doima duboko poremećenim. Osobno iskustvo pritom prerasta u širu sliku suvremenog života, obilježenu osjećajem besmisla, tjeskobom i nemogućnošću iskrene ispovijedi.
Roman se oslanja na struju svijesti, slobodne asocijacije i spoj autobiografskih i izmišljenih elemenata. Marić razgrađuje ustaljene književne obrasce te ozbiljne teme obrađuje uz ironiju, crni humor i pjesničku jezičnu slobodu. Praznine se mogu čitati kao intimna dijagnoza pojedinca, ali i kao satiričan prikaz društvene i osobne ludosti, u kojemu se iza prividno nevažnih pojedinosti postupno otvaraju dublje pukotine mišljenja i osjećaja.