Prema ludilu (i revoluciji): čitanje teorijska je knjiga u kojoj Ivana Sajko promišlja odnos ludila, revolucije i pisanja. Polazeći od kazališta i drame, autorica propituje načine na koje umjetnost nastaje iz napetosti između osobnog iskustva, društvenih poredaka i potrebe za otporom. Knjiga pritom ne nudi zatvoren sustav tumačenja, nego otvara prostor za asocijativno, subjektivno i angažirano čitanje.
Sajko teoriji pristupa iz autorske i stvaralačke perspektive, povezujući književne i kazališne postupke s političkim i psihološkim pitanjima. Njezino je pisanje izravno, fragmentarno i polemično, a središnje teme – granice normalnosti, mogućnost pobune te uloga jezika i umjetnosti – međusobno se prožimaju. Riječ je o djelu namijenjenom čitateljima koje zanimaju suvremeno kazalište, eksperimentalna poetika i društveno angažirana književnost.