Meštrović na interdisciplinaran način, koji više sintetizira nego što razlaže u detalje, prolazi kroz razna područja suvremenog ljudskog iskustva - ekonomska, politička, kulturna, i čisto subjektivna - da bi otvorio neka ključna pitanja. Prije svega, pita se što smo postigli kao vrsta, a što doista tražimo ili hoćemo postići. Pri tom upozorava da smo još daleko da bismo i ocrtali globalnu kulturu i kozmopolitski ideal koji bi trebali istinski nadomjestiti svijet nacija i njihovih zasebnih povijesnih putova i samozamišljanja.
Premda je na pomolu, kako je autor naziva, „normativna globalna revolucija", što znači svijest o potrebi za uspostavom zajedničkih pravila održivog razvitka - današnji trendovi razvitka upravo su proturječni takvoj svijesti. Naopaki razvitak predvodi neoliberalizam, čiji uspjeh ne počiva na ravnoteži nego neravnoteži između tržišta, države i društva, dakle na napredovanju poremećaja odnosa između glavnih dijelova organizacije zajedničkog života... Kao jedan od primjera izobličenog razumijevanja i prakse autor ističe primjer rasapa značenja „društva" i „društvenog", da bi se u jednoj od konačnih, i fatalnih, verzija „društvo" suprotstavilo „prirodi".
... Od početka do kraja, radi se o djelu kritičkog tonusa, čiji duh ne popušta i ne da se opustiti ni impresionirati zamjenskim i krivotvorenim ponudama, bilo idejama ili industrijskim proizvodima, koje suvremena civilizacija nudi svojoj publici i potrošačima u zamjenu za odricanje od ozbiljnosti mišljenja.
...Meštrovićeva društveno-humanistička esejistika stoji uz bok najboljih domaćih autora koji, poput Kalanja i Rogića, uspijevaju naoko tehnička pitanja razvitka dekonstruirati i reintegrirati u složenu problematiku i cjelovitost znanja koje povezuje različita područja i koje nam tek omogućuje da ispravno shvatimo uzroke i posljedice suvremenih razvojnih problema, kako na nacionalnoj tako i globalnoj razini.
Vrlo dobro
