Suvremene političke stranke suočavaju se sa značajnom krizom legitimnosti koja se očituje u eroziji njihovih tradicionalnih društvenih uporišta, potpuno oslabljenom utjecaju na birače i smanjenoj sposobnosti donošenja političkih odluka, što je nagnalo neke političke znanstvenike da razviju tezu o propasti stranaka u razvijenima industrijskim zemljama. Suprotno takvom stavu, ova knjiga polazi od pretpostavke kako se političke stranke organizacijski mijenjaju i strukturno prilagođavaju brojnim izazovima modernih političkih zajednica u kojima duboke socioekonomske i političke promjene potkopavaju temelje na kojima su stranke tradicionalno gradile svoju ulogu kolektivnih predstavnika različitih društvenih interesa. Autor u središte pažnje stavlja fenomen prezidencijalizacije političkih stranaka koji je definiran kao sustavno povećanje političke moći predsjednika stranke u odnosu prema stranačkim aktivistima, dominantnima unutarstranačkim koalicijama i frakcijama te vodstvima lokalnih stranačkih organizacija. Knjiga je namijenjena u prvom redu politolozima i studentima ostalih društvenih disciplina. Dok je preddiplomski studenti mogu koristiti kao vrijedan izvor sustavno prikazanih informacija o tri različita politička i stranačka sustava (Velika Britanija, Španjolska i Hrvatska), za studente na poslijediplomskoj razini njezina vrijednost je u prvom redu teorijska i metodološka, jer daje vrlo dobar primjer primjene komparativnoga istraživačkog dizajna, smislenog uklapanja odabranoga istraživačkog problema u širi teorijski okvir, razradu osnovnih koncepata s pregledom njihova razvoja, jasno operacionaliziranje koncepata kroz različite indikatore i interpretaciju rezultata koja potpuno ostvaruje povratnu vezu prema odgovoru na postavljeno istraživačko pitanje i teorijskim implikacijama tog odgovora.
Vrlo dobro
