Premda djeluje kao glas iz budućnosti sa zbivanjima iz nekog zastrašujućeg vremena pred nama, "Preživjeli" Chucka Palahniuka su roman koji je ozbiljno ukorijenjen u najaktualniju zbilju naše suvremenosti. Priča o Dvorniku Bransonu, jedinom preživjelom iz kršćanske samoubilačke sekte pravovjernih, ispričana je u unazadnom nizu poglavlja, ali njezina radnja napreduje neočekivanim prizorima i događajima koji izričito govore o današnjem svijetu.
Masovni mediji i njihova moć, vjerski fanatizam i osobni usud, otmice aviona, pa čak i praktični savjeti o tome kako se, primjerice, čiste krhotine razbijene čaše, te pojmovnik još neizumljenih lijekova u tom čudnovatom kolopletu motiva izazivaju istodobno i smijeh, ali i mučan osjećaj postojanja u kontroliranu svijetu koji ne daje sigurnost.
Premda znamo svršetak, ne znamo kako će do njega doći, a u tome je posebna draž Palahniukova pripovijedanja - mračno ozbiljna knjiga koja se čita kao triler koji začas i neočekivano skače iz vrta punog posađenog umjetnog cvijeća u jeziv prostor porno otpada.
Kritičari opisuju knjige Chucka Palahniuka kao "opaki križanac između Charlesa Bukowskog i razdraženog knjižničara"; "to je ono što dobijete ako spojite Salingerova Holdena Caulfielda s Coleridgeovim starim mornarom i rezultat ostavite u oluji da ga udari grom". Možda su zbog toga njegov prvi rukopis odbili urednici u New Yorku, koji su bili oduševljeni, ali su se sramili to priznati. Umjesto da stvori nešto prihvatljivije za izdavaštvo, Palahniuk je odlučio napisati još skandalozniju knjigu, "Klub boraca", koja je na kraju našla velikog izdavača, postala bestseler, a poslije i film u kojem glume Brad Pitt i Edward Norton.
Danas se općenito smatra da je Palahniuk jedan od najboljih pisaca na svijetu. Nakon što je u djelima "Klub boraca" i "Nevidljiva čudovišta" dočarao vakuum koji nastaje nakon raspada identiteta, Palahniuk unosi post-američki terorizam upriče o zajedništvu i silama koje ga rastaču.
Vrlo dobro
