Predgovor Jean-Paul Sartre. Pogovor Vjekoslav Mikecin.
U ovo postnacionalističko doba postali smo svjesniji činjenice da Fanon i nije bio nepogrešiv: katkada je romantizirao nasilje, idealizirao seljaštvo, slabo je poznavao arapsku ili islamsku kulturu, a nije imao ni osobit uvid u pitanja rodnosti i seksualnosti. Ipak, obnovljeno suvremeno čitanje Fanona otkriva i njegovu iznimnu avangardnost kao važnoga preteče niza potonjih intelektualnih pokreta; u njegovim lapidarnim iskazima nalazimo klicu mnogih kasnijih teorijskih smjerova. Sada vidimo da je antikolonijalističko rasredištenje Europe kakvog se prihvatio u Prezrenima na svijetu (1961) istodobno izazvalo i najavilo Derridaovu tvrdnju (iznesenu u tekstu Struktura, znak i igra u diskursu humanističkih znanosti, 1966) da je europska kultura dislocirana, primorana odustati od toga da sebe predočava kao isključivu referentnu kulturu.
Vrlo dobro
