Pričamo životne priče sebi, pričamo drugima, nešto pamtimo, nešto zaboravljamo, pričanjem oblikujemo i preoblikujemo svoja iskustva, te time preplećemo mreže sjećanja, znanja i kognitivnih aktivnosti. U svojoj etnološkoj studiji autorica sumira rezultate terenskih istraživanja praksi sjećanja i pričanja o djetinjstvu u svakodnevici, sagledavajući ih iz različitih točaka, s obzirom na njihove žanrovske značajke, te socijalizacijske, razvojne, kognitivne i druge aspekte.