Poput kaleidoskopskih stakalaca obasjanih zrakom sunca u Pričama o godišnjim dobima ispripovijedana je priča o nebrojenim malim zgodama u godinu dana jednoga djetinjstva četvero prijatelja koji se zatječu u stalno novim, obično neobičnim situacijama. Istovremeno je ispričana i priča o protjecanju vremena iz dječje perspektive, priča o prirodi koja je uvijek tu, bez obzira na to jesmo li je mi svjesni ili ne, a na kraju svakako i priča o svemu što čini obitelj zajednicom bliskih - o usponima i padovima, o nježnostima i napetostima obiteljskoga života i o tome zašto jedni drugima trebamo.
Svjesna činjenice da se i prijateljstvo i obitelj i priroda nerijetko smatraju danostima koje su jednostavno tu, premda dječje živote oblikuju znatno dublje nego što se to vidi na prvi pogled, autorica iz priče u priču premješta kut gledanja s jednog lika na drugi izgrađujući time tekst koji omogućuje sagledavanje različitih perspektiva različitih ljudi....
Vrlo dobro
