Priče o običnom ludilu zbirka su kratkih proznih zapisa u kojima Charles Bukowski prikazuje rubne likove, neuredne odnose i svakodnevicu obilježenu alkoholom, požudom, usamljenošću i nesigurnim preživljavanjem. Njegov Los Angeles naseljavaju pisci, beskućnici, radnici, kockari i posjetitelji barova, ljudi koji se kreću izvan društvenih normi, ali su istodobno prepoznatljivo ljudski.
Bukowski piše izravno, grubo i bez uljepšavanja, služeći se crnim humorom, cinizmom i ironijom. Iza provokativnih prizora i vulgarnog jezika često se otkrivaju osjetljivost, umor i otpor prema licemjerju konvencionalnog života. Zbirka donosi njegovu osobitu mješavinu stvarnosne proze, groteske i kratkotrajnih trenutaka nježnosti, zbog čega „obično ludilo” djeluje istodobno kaotično, smiješno i bolno.