Zbirka autobiografskih pripovijedaka Vladimira Nazora podijeljena je u tri tematske cjeline: priče s otoka, iz grada i s planine. U njima pisac priziva godine djetinjstva i odrastanja te kroz osobna sjećanja oblikuje uvjerljivu sliku ljudi, običaja i društvenih odnosa svojega vremena. Pripovijetke se oslanjaju na doživljeno, ali su istodobno književno zaokružene i bogate atmosferom.
Posebno mjesto u zbirci imaju dalmatinski krajolici i otočna svakodnevica, prikazani jednostavnim, slikovitim jezikom i s mnogo osjećaja za prirodu. Uz dječju perspektivu i intimne uspomene, Nazor donosi i širu sliku teškoga života, siromaštva, društvenih razlika i iseljavanja. Knjiga je vrijedan primjer njegove memoarske proze i pripovjedačkoga umijeća.