Socijalna ontologija i asimetrija etičkoga.Sam termin socijalna ontologija izvodi se iz Husserlova djela Kartezijanske
rasprave, odnosno time se označava i zahvaća Husserlova teorija transcendentalne intersubjektivnosti. Pritom Husserl ima na umu "univerzalnu konkretnu ontologiju", a koja je, dapače, po poretku prva filozofijska disciplina, stoga se tu u krajnjoj liniji radi o najvišoj i konačno-utemeljenoj spoznaji, odnosno o filozofijskoj, univerzalnoj samospoznaji.
Međutim tako shvaćena socijalna ontologija razlikuje se kako od socijalne filozofije tako i od ostalih socijalnih znanosti, odnosno pojam socijalnoga ovdje se ne odnosi na fenomene društvenoga kojima se bavi sociologija i društvene znanosti. Pojam socijalni ovdje se uzima u značenju odnošenja na svaki, pa i na pred-društveni odnos prema Drugom. Drugim riječima, kada se neki akt označava "socijalnim", tada se ne misli na njegovu društvenu ulogu, već na samu činjenicu da se tu, na izvoran način, zbiva obraćanje Drugome.
Termin asimetrija etičkoga javlja se kod E. Levinasa u smislu da se ono Drugo, drugotnost, uvijek pojavljuje spram Ja u vidu nekoga asimetričnog odnošenja.
Promatrajući retrospektivno temeljne filozofijske sadržaje i probleme prošloga stoljeća, pokazuje se da je pitanje o onome Drugom bilo nedvojbeno jedno od najrelevantnijih tema filozofijskog mišljenja 20. stoljeća, pa je stoga i sama osebujnost zahvaćanja tog pitanja predstavljala svojevrsno otklanjanje od tradicije.
Vrlo dobro
